Nekada su se stanovnici intenzivno bavili poljoprivredom i stočarstvom, pa je pšenice, kukuruza, grožđa i smokava bilo u izobilju, zahvaljujući napornom radu na katkad udaljenim i teško dostupnim poljima.

Stanovnici su bili dobro organizirani i s jakim osjećajem solidarnosti, pa je bilo uobičajeno da svaka kuća peče kruh za cijelo selo kada na nju dođe red.

S propašću usjeva usljed bolesti, ali i s nastupanjem ekonomske krize između dva svjetska rata, veliki dio stanovništva seli u Ameriku, usljed čega je selo opustjelo.

Kuća broj 5 originalno je izgrađena kao kuća za jednu obitelj. Usljed obiteljskih podjela, kuća je naknadno podijeljena iznutra, pa su u njoj živjele dvije obitelji, a svaki ulaz imao je zasaban kućni broj (4 i 5).

Kuću sam i sama kupovala po dijelovima. Najprije broj 4, pa nakon nekoliko godina i broj 5. U sklopu preuređenja, uklonjeni su unutrašnji zidovi koji su najmanje stotinu godina dijelili kuću na dva dijela. Tako je kuća ponovno postala jedinstvenom cjelinom.